U ovom članku ćemo se baviti osnovnom logikom neodređenog i određenog člana u engleskom jeziku. Predmet ovog članka nisu razna pravila i izuzeci za korišćenje оdređenog člana the i neodređenog člana a/an, niti ovaj članak ima nameru da u celini obuhvati ovu temu. Ovaj članak treba da otkrije smisao a/an i the u engleskom jeziku jer bez toga nećete moći da budete napredni poznavalac engleskog jezika.
Slovenski jezici, sa izuzetkom makedonskog i bugarskog, nemaju članove, pa otuda oni stvaraju priličnu konfuziju u glavama onih koji uče engleski jezik kao drugi jezik. Npr. u nemačkom jeziku članovi nam govore o rodu, broju i padežu imenice. Kada su u pitanju imenice engleski jezik je ostao gotovo bez padeža, zato što se samo kod prisvojne imenice menja forma (npr. “This is boy’s pencil.”). U ovom članku pokušaćemo da razjasnimo tu misteriju i pokažemo koja se osnovna logika krije iza raznih pravila o određenom i neodređenom članu u engleskom jeziku.
Član u rečenici se nalazi ispred imenice, a može i ispred priloga i prideva koji idu uz imenicu. Određeni član “the” koristimo kada je neka imenica specifična ili konkretna i kada znamo da sagovornik zna o čemu govorimo, a neodređeni član “a/an” sasvim suprotno, kada je imenica opšta, kada je apstraktni predstavnik svoje vrste, kada sagovornik nije u toku ili kada to nije bitno. Npr. ako kažemo sagovorniku “The doctor is coming.” to znači da smo npr. čekali tog doktora i da znamo o kome je reč. Ako bi smo rekli “A doctor is coming.” to bi značilo da govornik kaže sagovorniku “Neki doktor dolazi”. Ako vam neko kaže “The dog is barking very loudly.” to znači da on pretpostavlja da znate o kom psu se radi tj. možda je reč o psu koji je pored, a ako vam kaže “A dog is barking very loudly.” to znači da pretpostavlja da vi ne znate koji je pas u pitanju ili da to nije bitno.
Ako uđete u prodavnicu i kažete „Give me a pair of shoes“ vi ste faktički rekli „Dajte mi bilo koje cipele“ što naravno zvuči čudno, jer ljudi uvek biraju cipele prema veličini, materijalu, boji i sl. Ali prodavcu možete da kažete “Give me the pair of shoes I tried on yesterday.” tj. “Dajte mi cipele koje sam probao juče.”. Dakle, reč je o razlici između konkretnih cipela kada koristimo “the” i nekih cipela kada koristimo “a”. Ako npr. u kući imate komodu gde imate više pari svojih cipela i kažete ukućanima “Give me a pair of shoes, I am in a hurry” to ne bi bilo čudno, zato što vam je svejedno koje ćete cipele obuti, zato što žurite. Ali ako želite konkretne cipele vi ćete reći “Give me the pair of shoes on a second shelf in a shoe cabinet.”
Pojam “doctor” možete pogledati u Collins rečniku (klikni ovde) i definicija glasi ovako: “A doctor is someone who is qualified in medicine and treats people who are ill.” Dakle svaki pojam je uopšten odn. u realnosti postoje ljudi koje nazivamo doktori i oni čine grupu, za svakog člana te grupe važi ova definicija. Definicija je generalna tvrdnja. Zato rečenica u rečniku počinje sa “A doctor…”. i definicija nam daje tipičnog predstavnika grupe. Jer mi možemo da kažemo “The doctor is qualified in treating people who have heart disease”, ali ovde je reč o nekom konkretnom doktoru kojeg poznajemo, a ne o definiciji doktora. Zato kada kažemo “A doctor is coming.” mi smo rekli da samo znamo tu činjenicu da je on doktor tj. neko ko leči bolesne ljude, ali da nemamo neku specifičnu informaciju- kao što je npr. njegovo ime i prezime, specijalnost, biografiju i sl.(apstraktan pojam).
Kada imamo masovne imenice ili nebrojive imenice kao što je šećer ili pesak ili kada kada koristimo imenice u množini kao što su tables, chairs, computers, onda se ne koristi a/an. Neodređeni član a/an se koristi samo sa imenicama u jednini i koje su brojive, a ako želite da izrazite neodređenost kada su u pitanju imenice u množini onda možete reći “some” (Give me some apples.). Znači neodređen član a/an se koristi kod imenica koje imaju množinu da bi se izdvojio tipični (apstraktni) predstavnik grupe koji nema specifično značenje kada govorimo o njemu. Kod imenice “sugar” nemamo množinu “sugars” i ne možemo da izdvojimo tipičnog predstavnika vrste, kao što možemo kod “book” imenice koja ima množinu “books” i možemo da izdvojimo tipičnog predstavnika vrste “a book”.
Kada govorimo o jednom članu neke grupe, npr. o jednom paru pantalona ili jednoj kući ili jednom satu, koristimo neodređeni član a/an i nećemo koristiti one. Npr. “I bought a pair of shoes.” Bilo bi čudno ako bi smo rekli: “I bought one pair of shoes”. Ili npr. “She has a son and a daughter” što u prevodu znači “Ona ima jednog sina i jednu ćerku”. Isto tako umesto “one hour” biće: “It takes about an hour.“. Međutim, ako postoji samo jedan primerak tj. ako je nešto jedinstveno, onda koristimo određeni član- the Sun, the Earth, the President, the government, the CEO. Npr. u nekoj zemlji postoji po pravilu samo jedna vlada, CEO odn. generalni direktor je jedan u firmi, kao što je i predsednik jedan u zemlji.
Postoji još jedno pravilo koje uvek važi, a to je da kada govorimo o profesijama npr. “He is a doctor.” ili “She is a nurse.” uvek koristimo neodređeni član.
Isto tako ako kažete „I am reading a book. The book is very interesting.“ Primetićete da je u prvoj rečenici „a book“, a u drugoj „the book“. Postoji pravilo da kada uvodite u priču neku imenicu koristite A/an, a već u sledećoj rečenici koristite određeni član the. To je upravo zato što u prvoj rečenici sagovornik nije upoznat sa knjigom, a već u sledećoj rečenici on zna o čemu pričate.
Pravilo palca (rule of a thumb) glasi da ako je imenica objekat onda je “a” ≈ one, a kad je u pitanju “the”, onda “the” ≈ “that”. Kada kažete “Give me a beer.” to je isto kao da ste rekli “Give me one beer.”, ali naravno treba imati u vidu da bi prethodni izraz čudno zvučao. U situaciji “Who is that man? The man is my uncle.” reč je o konkretnom čoveku, kao što odgovor može da bude i “That man is my uncle”. Ako je policajac blizu možete reći “Call that policeman!” ili “Call the policeman!”.
Kada želimo da kažemo neku generalnu tvrdnju mi koristimo imenice u množini i ispred njih neće biti član, tako npr. možemo reći „Tigers are dangerous animals.“ Zahvaljujući neodređenom članu mi isto možemo da kažemo generalnu tvrdnju i sa imenicom u jednini „A tiger is a dangerous animal.“ Prema tome ove dve rečenice imaju isti smisao. Jer iz prve rečenice proizilazi da je svaki pojedinačni tigar opasan, a iz druge rečenice proizilazi da je tipični tigar opasan tj. da je tigar po definiciji opasan.
Razlika između određenog i neodređenog člana je razlika između konkretnog i opšteg. Ako kažete „The restaurant is great.“ vi govorite o nekom konkretnom restoranu koji ste posetili i za koji kažete sagovorniku da je odličan. Kada bi ste rekli „A restaurant is great.“ to bi bila generalna tvrdnja da su restorani po definiciji odlični, što zvuči čudno, jer restorani mogu da budu razni i odlični i loši. Ako je restoran subjekat, onda ako počinjete sa A/An možete reći neku uopštenu rečenicu “A restaurant is a place where you can order a food.”
Kada vam nešto nije poznato možete da kažete “There is a restaurant in neighborhood.”. Ovo nije generalna tvrdnja, već koristimo “a” zato što nam je restoran u komšiluku nepoznat. Ovo bi smo mogli da prevedemo “Imamo neki restoran u komšiluku.”.
Ovo bi ukratko bila osnovno objašnjenje određenog i neodređenog člana u engleskom jeziku. Nadamo se da će vam ovo biti od pomoći i da ćete sa ovim znanjem lakše savladati ovu složenu temu.
Sledeća zanimljive teme za vas mogu da budu:
Detaljnije o članovima u engleskom jeziku možete saznati ovde: https://ifioque.com/grammar/articles
Ukoliko ste zainteresovani za kurseve engleskog jezika možete posetiti našu stranicu: https://tehnoblok22.rs/kursevi/kursevi-engleskog/
U principu “tako je kako je”. Mora se savladati i nema ni poente polemisati koja je svrha i smisao. Isto ko rod reči kod nas
Hvala na komentaru! Činjenica je da se mora savladati i slažem se sa vama u potpunosti u tom delu. Ali mišljenja sam da je neku temu lakše savladati, ako pokušate da razumete smisao te teme. Srdačan pozdrav!